Scroll to top

Božija pravda

U Božijim djelima nema ni trunke nasilja


إِنَّ اللَّـهَ لَا يَظْلِمُ النَّاسَ شَيْئًا وَلَـكِنَّ النَّاسَ أَنفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ

Kur'an:
“Bog zaista neće nikakvu nepravdu ljudima učiniti, ljudi je sami sebi čine.”[1]


صحيح مسلم: عَن أبِي ذَرٍّ عَن النَّبيِّ (صلى الله عليه وآله) فيما رَوى عَنِ اللهِ تَبارَكَ و تَعالى أنَّهُ قالَ: يا عِبادي، إنّي حَرَّمتُ الظُّلمَ عَلى نَفسي، و جَعَلتُهُ بَينَكُم مُحَرَّماً، فَلا تَظالَموا.

Hadis:
U Sahihu Muslima prenosi Ebu Zerr od Vjerovjesnika, s.a.v.a., koji je prenio od Boga Višnjeg, da je rekao: “O robovi Moji, Ja sam, zaista, Sebi zabranio nasilje i učinio sam ga zabranjenim među vama, pa ne činite nasilje jedni drugima!”[2]

Onaj Koji pravdu održava

وَتَمَّتْ كَلِمَتُ رَ‌بِّكَ صِدْقًا وَعَدْلًا لَّا مُبَدِّلَ لِكَلِمَاتِهِ وَهُوَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ

Kur'an:
“Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On je Svečujući, Sveznajući.”[3]

 


رسول الله (صلى الله عليه وآله): بِالعَدلِ قامَتِ السَّماواتُ وَ الأَرضُ.

 

Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Na pravdi stoje Nebesa i Zemlja.”[4]

Naređivanje pravde

قُلْ أَمَرَ‌ رَ‌بِّى بِالْقِسْطِ وَأَقِيمُوا وُجُوهَكُمْ عِندَ كُلِّ مَسْجِدٍ وَادْعُوهُ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ كَمَا بَدَأَكُمْ تَعُودُونَ

Kur'an:
“Reci: ‘Gospodar moj naređuje pravednost. I okrećite lica svoja samo Njemu kada klanjate i molite Mu se, iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je stvorio iz ničega, tako će vas ponovo oživjeti.’”[5]

 

رسول الله (صلى الله عليه وآله) ـ في دُعاءِ الجَوشَنِ الكَبيرِ ـ: يا أحكَمَ الحاكِمينَ، يا أعدَلَ العادِلينَ.

Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., u moljenju Dževšen kebir, rekao je: “O Najmudriji od mudrih, o Najpravedniji od pravednih!”[6]

Pravednost u suđenju i presudi

الْيَوْمَ تُجْزَى كُلُّ نَفْسٍ بِمَا كَسَبَتْ لَا ظُلْمَ الْيَوْمَ إِنَّ اللَّـهَ سَرِ‌يعُ الْحِسَابِ

Kur'an:
“Toga dana će svakom ljudskom biću biti nadoknađeno ono što je zaslužilo; toga dana nema nepravde! Zaista, Bog je brz u svođenju računa!”[9]

 

رسول الله (صلى الله عليه وآله): لَمّا رَأى يونُسُ (عليه السلام) أنَّ قَومَهُ لا يُجيبونَهُ و لا يُؤمِنونَ، ضَجِرَ وعَرَفَ مِن نَفسِهِ قِلَّةَ الصَّبرِ، فَشَكا ذلِكَ إلى رَبِّهِ، و كانَ فيما شَكا أن قالَ: يا رَبِّ، إنَّكَ بَعَثتَني إلى قَومي، ولي ثَلاثونَ سَنَةً، فَلَبِثتُ فيهِم أدعوهُم إلَى الإِيمانِ بِكَ، وَ التَّصديقِ بِرِسالاتي، و اُخَوِّفُهُم عَذابَكَ و نَقِمَتَكَ ثَلاثاً و ثَلاثينَ سَنَةً، فَكَذَّبوني و لَم يُؤمِنوا بي، و جَحَدوا نُبُوَّتي وَ استَخَفّوا بِرِسالاتي، و قَد تَواعَدوني و خِفتُ أن يَقتُلوني، فَأَنزِل عَلَيهِم عَذابَكَ، فَإِنَّهُم قَومٌ لا يُؤمنونَ.

قالَ: فَأَوحَى اللهُ إلى يونُسَ: أنَّ فيهِمُ الحَملَ، وَ الجَنينَ وَ الطِّفلَ، وَ الشَّيخَ الكَبيرَ، وَ المَرأَةَ الضَّعيفَةَ، وَ المُستَضعَفَ المَهينَ، و أنَا الحَكَمُ العَدلُ، سَبَقَت رَحمَتي غَضَبي، لا اُعَذِّبُ الصِّغارَ بِذُنوبِ الكِبارِ مِن قَومِكَ، وهُم ـ يا يونُسُ ـ عِبادي و خَلقي، و بَرِيَّتي في بِلادي، و في عَيلَتي، اُحِبُّ أن أتَأَنّاهُم، و أرفُقَ بِهِم، و أنتَظِرُ تَوبَتَهُم.

Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kada je Junus, mir s njim, vidio da mu se njegov narod ne odaziva i da ne vjeruje, rasrdio se i tako saznao da nije strpljiv, te se požalio Gospodaru svome. Među onim na šta se žalio bilo je: ‘Gospodaru moj, Ti Si me poslao narodu mom kada sam imao trideset godina i ja sam ostao među njima, pozivajući ih u vjerovanje u Tebe i prihvatanje poruka Tvojih. Plašio sam ih kaznom Tvojom i osvetom za grijehe trideset tri godine, pa su me oni optuživali za laž, nisu mi vjerovali, poricali su moje vjerovjesništvo i omalovažavali poslanice moje. I počeli su mi prijetiti pa sam se pobojao da će me ubiti. Zato, spusti na njih kaznu Svoju, jer su oni narod koji neće vjerovati!’ Tada je, nastavio je Allahov Poslanik, Bog objavio Junusu: ‘Zaista, među njima su i trudnica, i dijete u majčinoj utrobi, i dijete, i starac, i nejaka žena, i nemoćni, i uniženi, a Ja sam pravedni sudija, milost Moja je ispred srdžbe Moje. Tako, Ja neću kažnjavati mlade grijesima starih u tvome narodu, a oni su, o Junuse, robovi Moji. Ja volim da budem s njima strpljiv, da im budem blag i da im dam vremena da Mi se obrate pokajanjem svojim.’”[8]

Pravednost u kažnjavanju loših djela

وَقُضِىَ بَيْنَهُم بِالْقِسْطِ وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ

Kur'an:
“I presuđeno će im biti pravedno: neće im biti učinjena nepravda.”[7]

 

رسول الله (صلى الله عليه وآله): مَن أصابَ فِي الدُّنيا ذَنباً فَعوقِبَ بِهِ، فَاللهُ أعدَلُ مِن أن يُثَنِّيَ عُقوبَتَهُ عَلى عَبدِهِ، و مَن أذنَبَ ذَنباً فِي الدُّنيا فَسَتَرَهُ اللهُ عَلَيهِ، فَاللهُ أكرَمُ مِن أن يَعودَ في شَيءٍ قَد عَفا عَنهُ.

Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj koji na Ovom svijetu počini grijeh i bude zbog toga kažnjen, Bog je pravedniji od toga da ponovi kaznu robu Svome. A onaj koji učini grijeh na Ovom svijetu pa mu ga Bog prikrije, Bog je plemenitiji da se vrati na ono što je već oprostio.”[10]

1]Junus, 44.

[2]Sahihu Muslim, sv. 4, str. 1994, predaja 55.

[3]El-En‘am, 115.

[4]‘Avali-l-leali, sv. 4, str. 103.

[5] El-A‘raf, 29.

[6]El-Misbah li-l-Kafa‘mi, str. 338.

[7]Junus, 54.

[8]Tefsiru-l-‘Ajjaši, sv. 2, str. 129, predaja 44.

[9]Gafir, 17.

[10]Sunenu Ibn Madže, sv. 2, str. 868, predaja 2604.

Povezani članci