Scroll to top

Dnevnik odrastanja

Babo,danas kad smo te spustili u mezar trudio sam se da ne zaplačem. Ti si šehid i zaslužuješ da tvoj sin bude čvrst. Večeras mi se plače. Nije me strah samo se bojim da ti nikad nisam dovoljno rekao koliko te volim.

Babo,prijavio sam se u diverzante. Znam da ti se to ne bi svidjelo al’ rat je takav da nas mlade na liniji progone kroz iglene uši, u diverzantima imam poštovanje. Stalno negdje idemo. Puno se puca. Ako poginem nemoj se ljutiti na mene.

Babo,danas sam ranjen. Ništa strašno. Uskoro me puštaju kući. Posto sam veliki ratnik.

Babo,danas me opet zakačilo. Ništa strašno. Izaću iz bolnice do tvog rođendana.

Babo,posto sam komandir čete. Bio bi ponosan na mene.

Babo,opet me zakačilo, ništa strašno, možda će mir prije nego izađem iz bolnice.

Babo,Završio se rat. Strašno mi fališ. Kuća je sva razrušena, ne znam šta da radim.

Babo,završio sam školu i mnogo mi fališ na ovaj dan što svi mi govore da je velik. Vjerujem da bi i ti tako govorio pa mi zato toliko i fališ.

Babo,zaljubio sam se. Znam da to nije za muške razgovore ali rekao si mi da ti sve mogu reći. Hoću da podijelim s nekim. Osjećam se kao onda kad si me vodio u lov.

Babo,oženio sam se i kriomice plakao skoro cijelu sedmicu. Sva rodbina se skupila a ti si mi falio. Puno si mi falio.

Babo,ti se velik čovjek. Danas sam trebao pozajmiti novac. Čim sam rekao da si mi ti otac čovjek mi je dao na riječ.

Babo,Sad sam bio u bolnici. Desilo se nešto nevjerovatno. Ne mogu ti opisati taj doživljaj. Kao da sam gledao u najdublji kutak svoje duše. Ima tvoje oči.

Postao sam BABO!

Povezani članci