(Prethodno: Adabi i uvijeti dove 4.)
To je ono što, uz Božiju pomoć, želimo obrazložiti u ovom dijelu rasprave.
Dova je, kao što neki kažu, Kur'an koji se uspinje u odnosu na Kur'an koji je spušten od Allaha. U spuštenom Kur'anu jeste Božiji poziv na robovanje, pribjegavanje i predano obraćanje Allahu Uzvišenom te potpuno predavanje samo Njemu, dok se u Kur'anu koji se uspinje nalazi odazivanje na ovaj poziv.
Dakle, poziv je od Allaha robovima, a odaziv je od robova Allahu.
Međutim, postoji skupina prepreka i smetnji koje onemogućavaju uspinjanje dove Allahu, a najznačajnija od tih prepreka jesu grijesi i izrazi nepokornosti.
U Kumejlovoj dovi kaže se: “Moj Allahu, oprosti Mi grijehe koji zauzdavaju dovu!”, a u istoj dovi stoji: “I molim Te Tvojom moći da moji loši postupci ne zastru od Tebe moju dovu!”
U nastavku, uz Božiju pomoć, nastojat ćemo pojasniti ove prepreke.
Uloga grijeha u zaklanjanju čovjeka od Allaha
Grijesi u životu čovjeka imaju dvije uloge. Prva uloga jeste zaklanjanje čovjeka od Uzvišenog Boga i prekid veze s Njim, na način da čovjek nije u stanju predano obratiti se Allahu niti Mu se posvetiti. On nije u stanju ni dovu uputiti, jer dova je oblik obraćanja Allahu.
Kad grijesi zaklone svog vlasnika od Boga, zaklonili su ga i od dove.
Druga uloga grijeha u životu čovjeka jeste ta da grijesi sprečavaju uspinjanje dove Allahu, jer kad se dova uspne Allahu, dogodi se i Allahov odaziv, a kod Boga nema nemoći niti škrtosti kad se uspne do Njega dova Njegovog roba. Nemoć je, dakle, u sposobnosti same dove da se uspne Allahu.
Dakle, grijesi priječe čovjeka u upućivanju dove, kao što priječe i dovu da se uspne Allahu.
Ovakvo šta kazano je vrlo uopćeno, te zahtijeva pojašnjenje, a ono je dato u nastavku.
