Mjerilo veličine grijeha

Moralna izgradnja

Već u prethodnim razmatranjima vidjeli smo da veličina grijeha zavisi od dva činioca –  odvratnosti čina i odvratnosti počinioca – i vidjeli smo da u podjeli na male i velike grijehe svi veliki grijesi, budući da su veliki, imaju zajedničke i slične loše posljedice. Isto tako, mali grijesi imaju zajedničku mjeru, a budući da nam u potpunosti nisu poznate granice loših i dobrih posljedica koje postoje u predmetima vjerskih propisa i onome što je za njih vezano, potrebno je jedno opće pravilo pomoću kojeg bi se odredilo koji grijesi su veliki, a koji su mali, kako bi ih se na taj način moglo međusobno razdvojiti.

Veliki stručnjaci na polju islamskog prava, etike, tumačenja Kur'ana i teologije, svaki u okviru svojih posebnih mogućnosti i uvjeta, iznijeli su na ovu temu korisna i pažnje vrijedna zapažanja, koja bi na odgovarajućem mjestu valjalo pomno razmotriti. Međutim, najbolje mjerilo za razlučivanje velikih od malih grijeha je upravo ono koje nam je preneseno u predajama od Poslanika, s.a.v.a., i njegove Časne porodice, mir neka je s njima, a koje glasi: “Svaki grijeh koji se strogo zabranjuje i za koji se riječima Uzvišenog Boga i Poslanika, s.a.v.a., prijeti džehennemskom vatrom, 'veliki' je grijeh, a svaki drugi grijeh se smatra 'malim'.”

U nekim predajama, pored ovog mjerila, kao veliki grijesi navode se i neki od grijeha, i to po imenu i po osobinama. U nekim drugim predajama se pak opisuju seb'u mubikat ili seb'u mudžibat (sedam grijeha uzročnika propasti).[1]

U vezi sa brojem velikih grijeha postoje razilaženja: neki smatraju da ih je sedam, neki da ih je sedamdeset, a neki opet idu do brojke od sedamsto. Šehid Sani, Bog mu se smilovao, u Šerh-e Lum'e kaže: “Veliki grijeh je onaj grijeh čija zabrana je posebno naglašena u Kur'anu ili Sunetu, i za čije činjenje je zaprijećeno kaznom.” Potom još dodaje: “Brojka od sedamsto velikih grijeha bliža je istini.” Zatim nabraja jedan dio velikih grijeha, kao što su ubistvo, blud, pederastija, svodništvo, korištenje opojnih sredstava, objeđivanje čestitih žena, krađa, bježanje s bojnog polja, lažno svjedočenje, neposlušnost roditeljima, osjećanje sigurnosti od Božijih spletki, gubljenje nade u Božiju milost, otimanje imetka drugih, ogovaranje, lažno zaklinjanje, kidanje rodbinskih veza, prisvajanje imetka siročeta, zakidanje na vagi, propuštanje obavljanja namaza u njegovo pravo vrijeme, laganje, a naročito o Bogu i Poslaniku, s.a.v.a., kažnjavanje muslimana bez zakonske osnove, prikrivanje svjedočanstva, podmićivanje,  spletkarenje sa nasilnikom protiv muslimana, nedavanje zekata, odlaganje obavljanja Hadža od prve godine kada se za to stekne mogućnost bez ikakvog opravdanja, uzimanje svinjskog mesa i strvi, ratno sukobljavanje unutar zajednice i narušavanje javne sigurnosti na ulicama te bavljenje magijom.” Zatim je dodao: “Svi ovi grijesi koje smo pobrojali spadaju u grijehe za koje je Sveti Zakonodavac zaprijetio kaznom.”[2]

“Gubljenje nade u Božiju milost, osjećanje sigurnosti od Božijih spletki, ubistvo, neposlušnost roditeljima, ogovaranje vjernika, uzimanje imetka siročeta bez zakonske osnove, bježanje sa bojnog polja, uzimanje kamate, bavljenje opsjenarstvom, gatanje, blud, pederastija, krađa (naročito krađa ratnog plijena), lažno zaklinjanje, napuštanje vjerskih obaveza (namaza, zekata, posta mjeseca Ramazana,odlaganje obavljanja Hadža od prve godine kada se za to stekne mogućnost bez ikakvog opravdanja), lažno svjedočenje, zataškavanje svjedočanstva, korištenje opojnih sredstava, kršenje prisege i zavjeta (kako onog datog Bogu, tako i onog datog ljudima), prekidanje rodbinskih veza, vraćanje na paganski način života nakon Hidžre, laganje o Bogu i Poslaniku i njegovoj porodici, mir neka je s njima, ogovaranje i potvaranje.” Potom dodaje: “Napuštanje svih suneta i mustehaba, nedopuštanje prolaznicima da se koriste viškom vode u slučaju kada za njom nema potrebe, neobazrivost prilikom mokrenja, vršenje takvih djela i ispoljavanje takvog ponašanja koji dovode do pojave da drugi ljudi psuju njegove roditelje, nanošenje štete preko oporuke[3] (na način da pravo nasljednika bude pogaženo),[4] nezadovoljavanje Božijom odredbom i prigovaranje Njegovom određenju (po mišljenju nekih učenjaka), oholost, zavist, neprijateljstvo prema vjernicima, otpadništvo u Meki i Medini,[5] prenošenje tuđih riječi i spletkarenje, odsijecanje dijelova tijela vjernika bez zakonske osnove, uzimanje mesa strvi i mesa i ostalih nečistih stvari, svodništvo, istrajavanje u malim grijesima, navraćanje na zlo i odvraćanje od dobra, laganje, kršenje obećanja, izdaja, proklinjanje i psovanje vjernika, uznemiravanje vjernika, prekomjerno kažnjavanje sluge, zabranjivanje dopuštene vode potrebitima, zaprječavanje javnih prolaza, narušavanje prava porodice i supružnika, neosnovana netrpeljivost, nepravednost, vjerolomstvo i nevjernost, prijetvornost i dvoličnost, ponižavanje vjernika, traženje nedostataka kod vjernika, prekoravanje, ruženje i potvaranje vjernika, zlo mišljenje, zastrašivanje vjernika, zakidanje na vagi, napuštanje navođenja na dobro i odvraćanja od zla, sjedenje – bez ikakve prisile i primoravanja – na skupovima bludnika i razvratnika, a posebno tamo gdje se pije alkohol, novotarenje u vjeri i druženje sa novotarima, smatranje grijeha malim, kockanje, jedenje nečeg što je zabranjeno.” Zatim kaže: “Od navraćanja na zlo pa sve do kraja grijesi koje smo nabrojali su vjerovatno, ali ne zasigurno veliki, a Bog najbolje zna.”

U svakom slučaju, broj velikih grijeha nije u potpunosti određen, a moguće je da je svrha te nejasnoće stvaranje osjećanja strepnje od pristupanja grijehu općenito, na isti način kao što nejasnoća u pogledu vremena kada pada Lejletu-l-kadr (Noć sudbine) ima takav učinak na muslimane da oni, u nadi da će steći blagodati te veličanstvene noći, bdiju i čine ibadete mnoge noći u mjesecu Ramazanu. A Bog najbolje zna.[6]

 

Napomena

Najbolji način sticanja moralnih vrlina je suprotstavljanje strastima i napuštanje grijeha. Pored toga što sprječava činjenje grijeha, islam ljude odvraća čak i od samog pomišljanja na nj, jer pomišljanje na grijeh narušava čistotu i bistrinu srca i podstiče čovjeka na činjenje grijeha.

Hazreti Ali, mir neka je s njim, kaže:

مَنْ كثُرَ فِكْرُهُ فِي الْمَعَاصِي دَعَتْهُ إِلَيهَا.

“Ko o grijesima često razmišlja bit će na njih naveden.”[7]

I također je rekao:

خَوْضُ النَّاسِ فِي الشي‏ءِ مُقَدِّمَةُ الْكائِنِ.

“Ljudsko zadubljivanje u nešto je uvod u ostvarenje toga.”[8]

Iz tog razloga hazreti Isa je rekao svojim sljedbenicima sljedeće:

إِنَّ مُوسَى نَبِيَّ اللَّهِ ع أَمَرَكُمْ أَنْ لَا تَزْنُوا وَ أَنَا آمُرُكُمْ أَنْ لَا تُحَدِّثُوا أَنْفُسَكُمْ بِالزِّنَا فَضْلًا عَنْ أَنْ تَزْنُوا فَإِنَّ مَنْ حَدَّثَ نَفْسَهُ بِالزِّنَا كَانَ كَمَنْ أَوْقَدَ فِي بَيْتٍ مُزَوَّقٍ فَأَفْسَدَ التَّزَاوِيقَ الدُّخَانُ وَ إِنْ لَمْ يَحْتَرِقِ الْبَيْت.

“Uistinu vam je Musa naredio da blud ne činite, a ja vam naređujem da na blud ni ne pomišljat, a kamoli da ga počinite; jer je, uistinu, onaj ko na blud pomisli poput onog ko u slikama ukrašenoj kući vatru naloži pa, iako sama kuća ne izgori, dim sve ukrase pokvari.”[9]

Dželaludin Rumi povodom ove pojave:

Po smirenoj duši u tijelu što stoji

Rane grebu pandže razmišljanja tvojih

Zla miso je nokat pun otrova, druže

Što kroz promišljanje po duši ti struže!

....

Ako mu je dim pokazatelj vatre

I bez dima nama u toj vatri lijepo je svima

Naročito ovoj vatri što kroz bliskost i ljubav

Od dima nam priđe bliže

Zato, hrđavo je djelo otići od duše

Put dima zbog uobrazilja duše.

(Mesnevija, V, str. 848)

Mnogo je zabranjenih stvari kojih se treba kloniti čovjek lijepog morala na duhovnom putovanju ka Bogu, a mi ćemo se ovdje zadovoljiti navođenjem tek nekoliko primjera. Budući da se većina grijeha – koje nažalost čini velik broj ljudi – počini jezikom, mi ćemo najprije započeti raspravu o svekolikim štetama koje nanosi jezik. Zatim ćemo opisati nekoliko grijeha koje čovjek čini putem jezika (kao što su ogovaranje, traženje mahana drugih ljudi, prenošenje tuđih riječi, ismijavanje i izrugivanje, izražavanje zavisti...), a u nekim slučajevima ćemo se ukratko osvrnuti i na uzroke i činioce koji vode do grijeha. Nakon toga, posvetit ćemo se razmatranju nekih drugih zabranjenih djela i grijeha kojih se polaznik duhovnog putovanja treba kloniti.


[1] Ibn Mahbub kaže: “Neki od vjernika su u pismu koje sam odnio Imamu Musau ibn Džaferu, mir neka je s njim, upitali za broj velikih grijeha, te za njihovo određenje i opis. U odgovoru na to pismo, Imam je napisao: 'Veliki su oni grijesi za koje je Bog kao kaznu obećao Vatru, a u osobine velikih grijeha spada i to da ako ih se čovjek kloni, Bog mu oprosti male grijehe, pod uslovom da je vjernik.' Potom je Imam nabrojao sedam grijeha kao seb'u mudžibat /sedam grijeha koji uzrokuju čovjekovu propast/ : 'Ubistvo, neposlušnost roditeljima, uzimanje kamate, vraćanje na paganski način života nakon Hidžre, klevetanje čestitih žena da su počinile blud, uzimanje imetka siročeta i bijeg sa bojnog polja. (Usul-e Kafi, sv. 2, str. 276)

Vraćanje na paganski način života nakon Hidžre znači vraćanje na pustinjski nomadski način zivota, daleko od središta nauke i vjere, tako da čovjek ne bude u stanju izvršavati svoje vjerske obaveze te malo po malo izgubi vjerski moral i kulturu.   

[2] Da biste saznali više o ovom pitanju možete se obratiti na zbirke hadisa, zatim na djela iz etike, tumačenja Kur'ana te također djela iz oblasti fikha u poglavlju o pravednosti predvodnika džemata, sudije, mudžtehida i svjedoka: Vesa'ilu-š-ši'a, sv. 6, str. 251; Biharu-l-envar, sv. 85, str. 25, Babu-l-džema'a; Mir'atu-l-'ukul, sv. 10, str. 68; Usul-e Kafi, sv. 2;  Džami'u ehadisi-š-ši'a, sv. 13, str. 319.

Tumači Kur'ana, kao što su: Medžme'u-l-bejan, sv. 3 i 4, tumačenje sure En-Nisa'; Tefsiru-l-mizan, sv. 4, str. 344; Tefsiru-l-menar, sv. 5.

Djela iz etike, kao što su: Ihja'u-l-ulum, sv. 4, str. 16; Mehedždžetu-l-bejda', sv. 7, str. 28; Džami'u-s-se'adat, sv. 3, str. 73.

Djela iz fikha, kao što su: Džavahir, sv. 13, str. 275, Kitabu-l-kada', i sv. 40, str. 111, i sv. 41, str. 25-56; Hadži Mula Ali Keni, Kitabu-l-kada', str. 284 (autor otvara raspravu o ovom pitanju veoma dobro i stručno); Šerh-e Lum'e, sv. 1;  Šejh Ensari, Mekasib; Imam Homeini, Mekasib, te ostala djela iz oblasti islamskog prava.    

[3] Sadržaj drugog ajeta iz sure En-Nisa'.

[4] Naprimjer, da neko u svojoj oporuci napiše lažni dug ili darivanje u svom nasljedstvu, želeći na taj način oštetiti nasljednike i pogaziti njihova prava. 

[5] Na otpadništvo u Mekki i Medini, za razliku od otpadništva u općem smislu,  odnosi se poseban propis. (Prim. prev.)

[6] Mir'atu-l-'ukul, sv. 10, str. 64, Islamija.

[7] Fihrist-e mouzu'ij-e Gurer, str. 127.

[8] Ibid, str. 314.

[9] Biharu-l-envar, sv. 14, str. 331.

Zadnji put promjenjen: %AM, %03 %530 %2013 %11:%Sep
Označeno :

TPL_GK_LANG_LOGIN_POPUP

fb iconTPL_GK_LANG_FB_LOGIN_TEXT